Možete li si dopustiti da ne radite ništa i uživati u tome? Velik broj ljudi ima problem s tim da ne radi ništa ili da si dopusti da ne radi ništa. Pogotovo kad dođe vikend ili vrijeme godišnjeg odmora. Neki jedva čekaju te dane, ali kad dođu često se dogodi raspad sistema – na površinu izađe gomila potisnutih emocija, od tjeskobe, nervoze, ljutnje pa na dalje. Logičan slijed događaja nakon toga je da ti ljudi jedva čekaju početi opet raditi, bili toga svjesni ili ne.

Dok radimo, fokus je usmjeren na posao te vrlo često (ukoliko nam to nije lifestyle i način na koji funkcioniramo) nismo svjesni sebe i onoga što se u našem umu i tijelu događa. Iako, ne mora to isključivo biti posao. Može biti i odnos, brak, djeca, obitelj, promiskuitet, opijanje, šoping, itd. Sve što će omogućiti maksimalnu okupiranost naše pozornosti i zaborav na nas same i naša unutarnja gibanja - od mentalnih procesa, emocija, obrazaca, itd. - biti će iznimno dobar i jak okupator pozornosti.

Što znači „dolce far niente”?

„Dolce far niente” je talijanski koncept koji doslovno znači „ne raditi ništa i uživati u tome”. Odsutnost moranja, trebanja i planova je ono ugodno iskustvo uživanja u promatranju onoga što trenutno je i opuštanja u tom trenutku bez poriva i potrebe da smo negdje drugdje i da radimo nešto drugo. Kad smo u modu „dolce far niente” jedino što je bitno je sadašnji trenutak - bez stresa i bez pritiska, ništa nije bitno osim ne raditi ništa.

Živjeti na ovakav način je doslovno umjetnost. Što nam je podsvijest uravnoteženija, tj. što smo iznutra stabilniji i uravnoteženiji, to će nam biti lakše akceptirati i živjeti kroz ovaj koncept. Dolce far niente je način života. To nije samo jedan ili dva dana u tjednu, nego način na koji pristupamo svakom trenutku – od jutarnje kave koju ispijamo, obroka kojeg jedemo, kako provodimo jutra, kako provodimo vrijeme prije spavanja, kako radimo, kako komuniciramo, kako se odijevamo, pa na dalje.

Vjerojatno je svatko od vas tko čita ovaj blog barem jednom iskusio ovaj mod funkcioniranja. Sjetite se kad ste sjedili u nekog slatkom, ugodnom kafiću. Svirala je glazba baš po vašem ukusu, ispijali ste svoje omiljeno piće i sve što ste radili je da ste samo promatrali ono što ste događa u kafiću i izvan kafića. U tom trenutku vrijeme se usporilo i osjetili ste divljenje jednostavnosti života koja je u vama potaknula osmijeh na licu. Postojali ste samo vi, kafić i život koji se odvijao oko vas. To je „dolce far niente”!

Kad možemo ne raditi ništa bez da nam bude dosadno, tada u suštini iskušavamo što znači „dolce far niente”. To je specifično „vrijeme za mene” kad ne radimo ništa posebno – ne pišemo poruke, ne čitamo, ne spavamo – samo promatramo život oko sebe i punimo baterije. Moći se odmarati na ovakav način je odmor od naganjanja ciljeva i uspjeha. To je način na koji stvaramo distancu između sebe i života, i tada se dogodi nešto zanimljivo – vidimo svoj život bolje i cjelovitije.

Nikada neću zaboraviti kad mi je jedan čovjek s kojim radim ispričao kako je njegov poznanik otišao na ljetovanje na Maldive. Nakon 3-4 dana čovjek je pucao od dosade i htio se vratiti u Hrvatsku. Jednostavno je postao toliko neurotičan da nije mogao podnijeti mir, ljepotu i bezsadržajnost Maldiva. Možda i neki od vas iskušavate upravo ovo na godišnjem odmoru. Zašto se to događa?

Baza funkcioniranja u fizičkom svijetu

Dok se ne počnemo baviti sa sobom na predan i dubok način, ne možemo uvidjeti koliko duboko i često bježimo u vanjske stvari. To nam se do tad čini normalno i obilježit ćemo to u svojoj svijesti s mišlju „to je život, tako on funkcionira”. Međutim, istina je daleko drugačija od toga.

Kad se ne bavimo svojim unutarnjim procesima, ne možemo vidjeti nevjerojatnu povezanost i isprepletenost unutarnjeg s vanjskim svijetom. Ne možemo vidjeti nevidljive silnice koje nas navode na određene izbore, odluke, ponašanja, raspoloženja, ne otpuštanja, vezanosti, identifikacije, itd. Drugim riječima, ne možemo vidjeti u kojoj mjeri funkcioniramo u potpunosti nesvjesno i automatizirano te koliko bježimo od patnje koja je duboko utkana u podsvijest svakoga od nas. A upravo su unutarnji procesi ključni za mogućnost bivanja u trenutku i ubiranje plodova životnog mota „dolce far niente”.

Koliko puta ste pomislili još samo ovo da ostvarim i biti će sve ok, biti ću sretan/-na? Ovo je jedan od najvećih trikova našeg uma i prebacivanja pozornosti i odgovornosti na vanjski svijet smatrajući da ono što imamo ili nemamo u životu određuje naše unutarnje stanje. Zbog tog svjesnog i nesvjesnog stremljenja ne možemo biti u trenutku te čekamo trenutak kad ćemo se odmoriti, stati i uživati. Koliko puta ste se razočarali nakon što ste nešto što ste željeli ostvarili shvativši da ste i dalje nezadovoljni, nesretni i u potpunosti umorni? Koliko ćete još puta to učiniti? Ako se konstantno razočaravate, ne mislite li da postoji neki drugi način koji dovodi do unutarnjeg zadovoljstva i uživanja u slatkoći i dubini svakog trenutka?

Kad se dogodi unutarnji klik u vezi ovih pitanja, počinje ogromna promjena u nama i našem životu. Naš život određuje naše stanje uma, točnije naše misli i emocije. Kad znamo kako raditi sa svojim stanjima, tako počinjemo razumijevati da što smo iznutra čišći, to smo zadovoljniji. Tada nam fokus više nije na vanjskim stvarima i preopretećivanju te trošenju ogromne količine energije i vremena da bi našli zadovoljstvo izvana. Tada si možemo dopustiti da se opustimo i uživamo u slatkoći trenutka, bez da išta radimo, želimo postići ili biti negdje drugdje nego gdje smo sada. I upravo tada se događa i to da nam se vanjske stvari počinju ostvarivati.

Gdje nam je fokus je ključ

Kad fokus prebacimo s vanjskih stvari na sebe, počinje ogromna promjena i buđenje iz sna naših obrazaca, emocija i prošlih iskustava. Tada počinjemo povezivati kockice onoga što nam se događa sada i kako se osjećamo sada, s onim što nam se događalo u prošlosti. Tada počinjemo vidjeti nevjerojatnu paletu isprepletenosti života i utjecaja načina na koji smo odgajani, tko nas je odgajao i što nam se u životu događalo na to kakva smo osoba postali, što nam je postalo bitno ili nebitno i što utječe na iskustva koja nam se događaju i začarane krugove u kojima se vrtimo. I to je samo početak onoga što ćemo početi osvještavati, uviđati i kako će nam se percepcija početi mijenjati.

Kad prestanemo bježati od sebe, a kad to kažem pritom mislim da bježimo od onog što osjećamo, što smo potisnuli duboku u podsvijest i od onoga s čim se ne možemo suočiti i otpustiti, tada počinje put duboke unutarnje relaksacije koja se produbljuje korak po korak. Tada počinjemo razumijevati da ako nešto želimo ostvariti ili ako se želimo osjećati na specifičan način, prvi korak je pogledati u sebe, prihvatiti ono što je iznutra i polako to procesuirati.

Takav pristup životu dovodi nas u poziciju da život vidimo dublje, cjelovitije, bogatije i nevjerojatno umreženog - od svakog mikro ili makro događaja, osobe i trenutka - s onim što se zbiva u nama. Ako tako vidimo život, tada nam je svaki trenutak poligon za učenje i razvoj. Ako tako pristupamo životu, ne može nam biti dosadno. Ako tako pristupamo životu, znamo gdje trebamo ići da pronađemo i uđemo u mir – u sebe, jer to je naš jedini pravi dom!

Da maknemo romantiku s ovog što pišem u ovom blogu, bitno je napomenuti da neće svatko htjeti krenuti ovim putem i da ovaj put nije pravocrtan i lak. Baš naprotiv, svakakav je. Ali ono što je ključno je to da se isplati svaka sekunda ovakvog načina života i osobno ga nikad ne bih mijenjala niti promijenila bilo koju sekundu koja me dovela do trenutka u kojem sam sada. A svatko će sam za sebe odlučiti kojim smjerom će krenuti...

Pustiti sebe i život na miru

Ako izaberemo usmjeriti fokus na sebe i dovesti se u poziciju da možemo uživati i prisvojiti talijanski koncept „dolce far niente”, tu počinje život u pravom smislu riječi. Kad se iscijelimo iznutra, opuštamo se izvana. Prestaje unutarnja sila koja nas nagoni da ostvarimo ovo ili ono. Jednostavno si dopuštamo da se život odvija svojim tijekom. Ali ne na način da samo sjedimo i ne radimo ništa, nego da osluškujemo kad je vrijeme za akciju, a kad je vrijeme da pustimo da se dogodi trenutak kad trebamo napraviti akciju, a do tada puštamo sebe i život na miru i uživamo. Nema sile, nema borbe, nema mučenja, nema patnje, samo tijek sa životom koji teče savršeno usklađeno između onog unutarnjeg s onim vanjskim bez našeg mentaliziranja, racionaliziranja i forsiranja. Tu ulazimo u bit životnog mota „dolce far niente”.

Naučite živjeti na ovakav način – saznajte više ovdje!