Osjećati se dobro

Imati stabilnost unutar sebe, mirnu glavu bez bujice misli te emocionalnu ravnotežu s blagim osjećajem unutarnjeg osmijeha u suštini definira što znači osjećati se dobro. Klišejizirane definicije ovog stanja postojanja dotiču samo površinu njegove prave definicije, kao prašina.

Imati stabilnost unutar sebe, mirnu glavu bez bujice misli te emocionalnu ravnotežu s blagim osjećajem unutarnjeg osmijeha u suštini definira što znači osjećati se dobro. Ishitrene i klišejizirane definicije ovog stanja postojanja dotiču samo površinu njegove prave definicije, kao prašina. Doista funkcionirati i živjeti na ovakav način ogroman je blagoslov. Mnogima je osjećati se dobro iznimno dalek i nedostižan san. Priroda posla kojeg radim daje mi realan okvir za donošenje ovog zaključka.

Prirodno stanje

Osjećati se dobro je naše prirodno stanje. Promotrite malu djecu. Ljepota njihove čistoće, osmijeha, vedrine i veselja je zarazna. Svi smo mi nekoć bili djeca. Jednako čista, vedra i vesela. Neki vjeruju da to stanje pripada isključivo toj životnoj dobi. Kao što sam i napisala, neki vjeruju. Dakle, to je samo vjerovanje koje može poslužiti kao jako dobra stabilizacija nekome tko se ne osjeća dobro u vlastitoj koži da ništa ne napravi da to i promijeni.

Najveći uspjeh koji bilo tko od nas može postići je dovesti se u poziciju da se osjećamo dobro. Do toga nas ne može dovesti ništa materijalno - niti posao, niti novac, niti odnosi s drugim ljudima, niti obitelj, niti djeca, niti bilo što. Do toga ne možemo doći na instant način, jer ovdje govorim o dubinskom, pravom dobrom osjećaju. O tome govore svi drevni sustavi znanja i oni moderni koji svoje korijene vuku iz njih.

Da bi se dubinski, pravi dobar osjećaj ostvario bitno je razumjeti svoj um. Prije svega bitno je riješiti repove rana koje vučemo iz prošlosti. To je prvi korak. U tu kategoriju ulaze događaji koji su utjecali dubinski na naš život, od trenutka rođenja do današnjeg dana. Bez toga je nemoguće ostvariti stanje koje opisuje definicija s početka ovog teksta.

Sadašnji trenutak i prošla iskustva

Ponekad me ljudi znaju pitati: „Zašto uopće treba raditi na potisnutim sadržajima iz prošlosti koji se nalaze u našem podsvjesnom umu umjesto da samo prebacimo pozornost na sadašnji trenutak i budemo ovdje i sada?” Moj odgovor glasi: „Pa zašto onda ne prebacite pozornost na sadašnji trenutak, kad je to tako jednostavno?” Biti u sadašnjem trenutku je u potpunosti prirodno i ostvarivo stanje, ali da bi naša pozornost i svijest mogli biti u sadašnjem trenutku, iznimno je bitno vratiti energiju iz iskustava gdje nam je ona ostala zarobljena. A ta iskustva su uvijek negdje u prošlosti.

Kako će netko tko je, primjerice, izgubio jednog ili oba roditelja kao dijete i nije prošao kroz bol tog gubitka moći biti u potpunosti ovdje i sada? Dio te osobe će uvijek u energetskom smislu biti u tom događaju, koji će ostaviti dubok trag na tu osobu. Ta osoba može kad odraste „zaboraviti” na taj događaj, ali emocionalno će biti upletena u njega. Takvih primjera emocionalne upletenosti je iznimno puno. Ključno je da mi prepoznamo svoje emocionalne upletenosti i da korak po korak svoju energiju i svijest vraćamo u sadašnji trenutak.

Emocionalna promjena

Svako iskustvo u koje smo ostali emocionalno upleteni u našoj nutrini nas je zgrčilo, zaustavilo je tijek energije kroz tijelo. I ne samo da nas je zgrčilo, nego je i iskrivilo našu percepciju onoga što se dogodilo u tom trenutku. Kad se dogodi otpuštanje emocija iz prošlih iskustava, naš energetski sustav ponovno dobiva zraka, u nama se stvara osjećaj opuštenosti te se naša percepcija onoga što se dogodilo počinje mijenjati. Pogotovo ako se radi o iskustvima koja smo proživjeli kao djeca.

Djeca će iskustva kroz koja prolaze interpretirati na dječji,a ne realan, način. Primjerice, ako je okruženje u kojem smo odrastali bilo hladno, bez zagrljaja, topline, nježnosti i ljubavi, na temelju toga mi se možemo zatvoriti u sebe i stvoriti iznimno jak osjećaj samoće i usamljenosti te zaključak da nešto s nama nije u redu i da roditelji prema nama postupaju tako zato što smo mi krivi za to. Ono što dijete ne može zaključiti i ne vidi je, primjerice, to da roditelji ne obraćaju pozornost na njega zato što su zaokupljeni egzistencijom i strahom oko nje te ih strah toliko obuzima da nemaju dovoljno pozornosti i energije da se posvete djetetu. To ne opravdava roditelje, ali daje sasvim drugačiji pogled na ono što se događa.

Zbog nedostatka tih informacija dijete interpretira na svoj način što se događa te sebe krivi za to. Kriveći se za to dijete stabilizira bol u sebi u vezi onog što se događa te na takav način uspijeva zadržati osjećaj da ima obitelj i da pripada. Kad bi shvatilo da roditelji nisu sposobni usmjeriti pozornost na njega te da nemaju kapacitet posvetiti mu se ta spoznaja za malo dijete je nemoguća, što zbog kognitivnih, a što zbog fizičkih razloga. Zašto? Dijete bez roditelja ne može i nema kud otići te se ne može brinuti samo o sebi.

Energetski otisci

Svako iskustvo iz prošlosti je poput energetskog otiska koji obilježava nas i naš život. Svako neintegrirano iskustvo ostaje zabilježeno kao memorija unutar nas i našeg uma. Postoje osobne memorije, koje su nastale na temelju osobnih iskustava, a postoje i preuzete memorije od strane obitelji ili kolektivne memorije.

Osobna memorija je recimo iskustvo rata, razvod roditelja i na koji način nam je formirana osobnost uslijed odgoja. Obiteljske memorije su sva neintegrirana iskustva od strane članova naše obitelji i predaka koja se generacijski prenose s koljena na koljeno. Dakle, sve što su oni prošli kroz svoj život, a nisu to proradili. Budući da energija ima tendenciju uzemljavanja, ona će naći svoj put kroz potomke da se uzemlji. To nitko od nas ne može izbjeći. Tome sam x puta svjedočila i na vlastitom iskustvu, ali i iskustvu brojnih ljudi. Kolektivna memorija je recimo način na koji su žene bile tretirane kroz povijest uslijed patrijarhata.

Osjećati se dobro i prolaziti kroz memorije

Memorije iliti energetske otiske nitko od nas ne može izbjeći. Ono što možemo je naučiti kroz njih prolaziti i na taj način produbljivati dobar osjećaj u sebi. Za taj put bitne su dvije stvari – poznavanje praznog prostora i uvježbavanja uma na funkcioniranje iz tog stanja te razvijanje svijesti o memorijama i sposobnosti njihovog integriranja. Kad uđemo dubinski u taj proces, puno toga gubi na važnosti što nam je prije bilo važno, naši prioriteti se mijenjaju, naša ciljna struktura, naši odnosi, ono što želimo i ne želimo, a kao najbitnije na prvo mjesto počinjemo stavljati to kako se osjećamo.

Osjećati se istinski dobro je najdublja, najsnažnija i najljepša stvar koju možemo učiniti za sebe i pokloniti sebi. Ali ne samo sebi, nego i ljudima do kojih nam je stalo i koji nas okružuju. Kad se počnemo osjećati dobro, svijet vidimo drugim očima. Ne kroz ružičaste naočale, nego realno, dok se unutar nas nalazi oaza mira i blagog unutarnjeg osmijeha u srcu. Tada polako i postepeno počinjemo spoznavati besmislenosti s kojima se mi i ljudi oko nas bave te osmijeh kozmičkog vica počinje ozarivati naša lica, srca i naše biće.

Vratite osmijeh i radost u svoj život. Saznajte više!