Ako pratite moj rad, sigurno ste primijetili da često spominjem pojmove „biti u glavi” ili „živjeti u glavi” u raznim oblicima. To ne činim bez razloga. Razumijevanje toga što znači biti u glavi pokreće čitav niz promjena unutar nas i našega života. Kroz svoj rad i dugogodišnju praksu rada s ljudima, shvatila sam da je upravo razumijevanje ovog pojma temelj duboke transformacije nas i našeg života. Iz tog razloga, želim vam približiti ovu temu i navesti vas na promišljanje o njoj.

Što znači živjeti u glavi?

Biti centriran u glavi i živjeti na takav način nije samo mentalni koncept već je to energetska posljedica našeg dosadašnjeg života, koja ima svoje razloge. Živjeti u glavi nije isključivo rolanje beskrajnih mentalnih procesa te konstantno analiziranje i intelektualiziranje sebe i svega što nam se u životu događa. Život u glavi je doslovno način života na koji smo naučeni, način života u kojem nam je svijest zarobljena u glavi.

Zašto smo naučeni živjeti na takav način? Zato što je većina nas odrastala uz ljude koji isto žive na takav način iz razloga što se nikada nisu pozabavili svojim emocijama, traumama i iskustvima koja su ih oštetila na razne načine od rođenja do današnjeg dana. Iz tog razloga, generacijski se prenose jedne te iste traume, jer oštećeni roditelji odgajaju svoju djecu na način koji će u njima stvoriti iste traume i posljedice kao što su i oni doživjeli. Ali i mimo toga, puno toga se prenese i prešutno, kroz energetsku konekciju, djetetovo modeliranje roditelja i razmjenu između djeteta i roditelja. Kad smo prepuni potisnutih emocija iz neugodnih životnih iskustava, neminovno naša svijest i pozornost ide u glavu, jer nam je iznimno neugodno biti u tijelu i osjećati sve što smo potisnuli. To je „normalan” način funkcioniranja svakoga, dok ne naučimo kako procesuirati i razumjeti sve ono što smo potisnuli.

S druge strane, društvo i školski sustav funkcioniraju po principu razmjene glava-glava, tj.mental-mental tako da od rođenja pa na dalje nemamo koga modelirati da naučimo živjeti drugačije, mimo zarobljenosti u glavi.

Ukoliko se i mi sami ne pozabavimo sa svim onim što je oblikovalo nas kao ljude, naš karakter, osobnost, emocionalnu strukturu i iskustva kroz koja prolazimo, život u glavi nam je neizbježan. Takav način života nije život u punom smislu riječi. Kad živimo na takav način, nemamo žar i strast prema životu, disocirani smo iz vlastitog tijela te nam je nezadovoljstvo čest suputnik. Zapravo, da budem preciznija - osnovni uzrok nezadovoljstva i je život u glavi. Kad potiskujemo sve što nam se u životu dogodilo i svjesno se ne suočimo sa svim tim, nemamo tijek energije u svom tijelu (pa samim time niti u životu). Sve ono što nas je kroz život bolilo traži našu pozornost i angažman, jer upravo u tome leži energija koja nam je potrebna da živimo mirno i sretno.

Živjeti u glavi znači živjeti u svijetu koncepata uma

Puno šire značenje života u glavi je prepoznavanje brojnih priča o sebi i o životu za koje smo uvjereni da su istinite i točne. Te priče koje vrtimo u glavi i u koje bezpogovorno vjerujemo su koncepti, programi uma. Kad počnemo razvijati svjesnost i promatrača te energetski ojačamo kroz rad na emocijama, traumama i obiteljskim relacijama, tada počinjemo uviđati kocepte za koje smo doslovno zalijepljeni.

S razvijanjem svjesnosti i promatrača primijetit ćemo da sve u sebi i u životu interpretiramo, stavljamo u određene kutije, objašnjavamo si, etiketiramo, nesvjesno svako iskustvo - ili jednostavno provođenje dana - uspoređujemo s onim što nam se prije u životu događalo što pokreće lavinu raznih emocija i mentalnih procesa. Drugim riječima, primijetit ćemo koliko uopće nismo tu, u tijelu, u trenutku već živimo kao da imamo prevoditelja u glavi za apsolutno svaku sekundu svog postojanja. Takav život je jako naporan i oduzima ogromnu količinu energije.

Ta zakačenost za koncepte uma u suštini je rezultat naše uvjetovanosti kroz odgoj i odrastanje. Ljudi koji su nas odgajali stvorili su temelj na što će naš um biti prijemčljiv, a na što neće. To će stvoriti filtere u našoj percepciji kroz koje ćemo gledati sebe i svoj život. Drugim riječima, stvoriti će priče u našoj glavi koje će nam biti stvarne i koje, ako nemamo znanje, nikada nećemo propitkivati. Ista stvar i isti proces dogoditi će se i kao posljedica naših iskustava u djetinjstvu, trauma, obiteljskih odnosa i međugeneracijskih trauma. Naša percepcija će uslijed svega toga postati nevjerojatno iskrivljena, distorzirana i djelomično točna, a vrlo često i potpuno netočna.

Koncepti se mogu otpustiti kad kroz njih energetski prođemo

Kad sve zbrojimo i oduzmemo, bitno je razumjeti zbog čega smo zapeli u glavi i na kojim traumama, iskustvima i odnosima trebamo raditi da se odglavimo i spustimo u tijelo. Tada se glava smiruje, tada se mentalni procesi smiruju i tada se život u potpunosti mijenja, jer naša referentna točka - energetska, mentalna i emocionalna pozicija iz koje živimo - postaje sasvim drugačija.

Da bi se to moglo dogoditi, bitno je ući u proces rada na emocijama (koje nisu ništa drugo nego energetsko manifestiranje senzacija u tijelu). Kad počnemo raditi na emocijama, energetski se odglavljujemo iz koncepata u kojima smo zapeli. Svaki koncept koji nas drži u glavi ima svoju priču, a u podlozi te priče su uvijek potisnute emocije zbog kojih ne vidimo da smo u konceptu i samim time ga ne otpuštamo. Kad je neki koncept ispražnjen od emocionalnog/energetskog naboja, on gubi smisao i mi ga tada možemo otpustiti i izabrati drugu poziciju iz koje želimo živjeti - drugi obrazac, drugu naviku, percpeciju, ponašanje, itd. Da bih vam mogla još više približiti važnost ovoga o čemu ovdje pišem, objasnit ću vam ukratko kako dolazi do zaglavljenosti u glavi.

Kako zaglavljujemo u glavi?

Eterička energija je iznimno bitna da bi mogli funkcionirati, ona nam daje život. To je nevidljiva životna sila koja teče našim tijelom i nitko na ovom svijetu ne bi mogao živjeti bez te energije. U fizičkom svijetu imamo fizičko tijelo i eteričko tijelo. Eteričko tijelo je trodimenzionalno tijelo koje je potrebno da bismo mogli funkcionirati u svijetu i koje je satkano od životne energije koju u Kini nazivaju chi, a u Japanu ki. Svatko tko je barem malo senzibiliziran, može osjetiti eteričko tijelo druge osobe.

Da bismo shvatili što znači biti u glavi, bitno je razumjeti strukturu eteričkog tijela. Sastavni dio eteričkog tijela je mentalno tijelo. Mnogi misle da je mentalno tijelo nešto zasebno, međutim ono je dio eteričkog tijela i pozicionirano je u zoni naše fizičke glave. Mentalno tijelo je energetski oblak koji ima najjaču energiju kod većine ljudi pogotovo ovdje na zapadu.

Kada se rodimo imamo mentalno tijelo, ali je struktura mentalnog tijela djeteta drugačija. Kod djeteta kojem je mentalno tijelo zdravo chi, životna energija slobodno cirkulira i ima konstantan protok energije, a to znači da su misli djeteta čiste, bistre, nema mentalnih koncepata i zato je dijete svjesno svega bez razmišljanja, vidi sve onako kako je.

Međutim, vrlo brzo se događa nešto drugo. Počinjemo uzemljavati obrasce iz obiteljskog okruženja i okruženja općenito, točnije kroz iskustva kroz koja odmalena prolazimo više nemamo energetski tijek i čistoću s kojom smo se rodili, već komuniciramo s traumama i obrascima ljudi koji nas okružuju, što vrlo brzo postanu i naše traume, jer nas tako odgajaju. U trenutku kad se koncepti i programi počnu spuštati u eterički nivo, u našem mentalnom tijelu se počinju stvarati kontrakcije. Ti koncepti počinju ulaziti u strukturu mentalnog tijela i počinju blokirati tijek životne energije (chi) u mentalnom tijelu. U toj fazi se mentalno tijelo počinje usporavati i postaje kontrahirano. Kod djeteta sve negdje do puberteta postoji dovoljan protok chia, ali nakon toga se sve mijenja. Prisjetite se samo kako ste funkcionirali kao dijete u predškolskoj dobi, a kako nakon toga.

Proširit ću sada dio koji sam napomenula ranije u blogu. Dio kontrakcija u radu mentalnog tijela stvorimo kad putem mentalnog tijela počnemo komunicirati s okružjem. I to zato što je u našoj kulturi i društvu dominantna komunikacije glava-glava tj.mental-mental. Mentalno tijelo je od ranih dana aktivirano u komunikaciji s mentalnim tijelom okružja i događa se da iz njega od ranih dana zrcalimo i usvajamo razne koncepte.

S okruženjem komuniciramo kroz koncepte. Roditelji će nam prvi prenijeti niz koncepata - kako izgleda svijet, hrpu uvjerenja o životu, odnosima, poslu, novcu, zdravlju, emocijama, itd. Svaki taj koncept koji nam se prenese je jedna vrsta kontrakcije i svaki put kada preuzmemo neki koncept stvorit će se vid kontrakcije koji će blokirati cirkulaciju chia, tj. životne energije u mentalnom tijelu. Vrlo brzo imamo jaku strukturu kontrakcija u glavi tj. mentalnom tijelu, jer nakon utjecaja roditelja krećemo u školu, u veću interakciju sa socijalnim okruženjem i što je toga više to smo više kontrahirani.

Osnovni problem nije ni to, problem je u nečem drugom. Živimo u društvu koje se bazira na razmjeni putem koncepata i to je ok. Bitno pitanje je: možemo li mi preraditi, propustiti te koncepte kroz svoje tijelo? Kad je u mentalnom i eteričkom tijelu tijek životne energije dominantan, sve što uđe mi možemo „počistiti” - propustiti i otpustiti. Znači nije problem kontakt s konceptima, već je problem da li to može proći kroz naš sustav. Idealno bi bilo, kad bi nam eteričko i mentalno tijelo bili zdravi da informacije koje iz okruženja dopiru do nas čujemo, ako treba propustimo i zaboravimo na to što smo čuli. Primjerice, dok gledamo vijesti ili čitamo portale na internetu, da možemo filtrirati i propuštati informacije s kojima smo u kontaktu, a ne da nas počnu opsjedati. Kad smo energetski zdravi, nećemo bježati od informacija, ali će ih naš energetski sustav i mentalno tijelo znati filtrirati, selektirati i procesuirati te ih izbaciti po potrebi van. Kad to možemo, cijelo vrijeme smo u zoni čistoće uma i misli, bistri smo i svjesni. Tada nemamo opsjedajuće mentalne procese, već smo stabilni i centrirani u tijelu.

Biti u tijelu i održavati stabilno, neutralno stanje

Sve do sad napisano dovodi do razumijevanja zašto se nije tako lako maknuti od vlastitih misli i mentalnih procesa. Prvi korak da bi to mogli je procesuirati segmente svog života zbog čega smo zaglavili u glavi. To će nam vratiti ogromnu količinu energije, jer energija nikad nije izgubljena već je samo zarobljena u toksičnih segmentima našeg uma i psihe. Nakon toga možemo biti puno više u tijelu te možemo filtirirati i selektirati informacije s kojima dolazimo u kontakt kroz druge ljude, iskustva i medije. Rezultat toga je mirna, bistra, jasna glava i mentalni procesi.

Kad se počnemo spuštati iz glave, mi se ponovno rađamo te počinjemo vidjeti život onakav kakav on uistinu je. Jako je bitno započeti ovaj proces, ako želimo uistinu doživjeti i osjetiti život u njegovoj punini. Kad nismo u glavi, mi smo u stabilnom, neutralnom stanju koje nam je prirodno. Ono je naša baza. Dakle, postoje samo dva načina postojanja - život u glavi ili život u stabilnom, neutralnom stanju u tijelu.

Znati biti stabilan i u tijelu te vratiti se u to stanje svaki put kad nas nešto u svakodnevici izbaci iz njega (a izbacit će nas!) se uči kroz procesuiranje sadržaja svog uma, o čemu sam i pisala u ovom blogu, te kroz znanje o upravljaju s emocijama. Kad naučimo ovaj proces i počnemo se s njim doista baviti i prakticirati ga, postajemo emocionalno zreliji, otporniji, mirniji, opušteniji, zadovoljniji i mentalno bistri.

Započnite ovaj proces, naučite njegove korake i prakticirajte ih, jer sigurno nećete požaliti. Ako vas „vuče” ovakav rad, imate ga priliku naučiti kroz LifeSHIFT edukaciju. Saznajte više ovdje!