Činjenica je da živimo u svijetu u kojemu je dominantna prevlast uma. Nažalost, jako velik broj ljudi ne vidi razliku između sebe i onoga što im um plasira kao istinu. Jedini način nadvladavanja i ovladavanja vlastitim umom leži u tome da prepoznamo da postoji razlika između mnogobrojnih priča našeg uma i nas, točnije da postoje priče uma i da postoji onaj dio nas koji može biti svjestan tih priča.

Što znači biti svjestan?

Kad se spomene riječ svjesnost, mnogi ju percipiraju vrlo površno. Svjesnost ima više dimenzija. Na svojoj površini ona predstavlja maksimalnu proširenost pozornosti. To znači da u svakom trenutku s otvorenim ili zatvorenim očima obraćamo pozornost na procese koji se događaju u našem unutarnjem svijetu. U to ulaze tjelesne senzacije, tijek misli i promjene u emocionalnim stanjima. Također, to uključuje i obraćanje pozornosti na vanjski svijet koji nas okružuje i sve što se u njemu događa.

Dublja dimenzija svjesnosti je sposobnost evaluiranja i upravljanja s iskustvima koja utječu na nas u određenom trenutku te otpuštanje želje za kontroliranjem tih iskustava. To znači da nemamo nikakvih očekivanja u komunikaciji s određenim trenutkom, da prihvaćamo ono što se događa bez prosuđivanja i donošenja zaključaka da li je to dobro ili nije.

Najdublja razina svjesnosti je stanje potpunog promatrača. U ovom stanju svjesnosti promatramo što se događa u nama i oko nas te ne dopuštamo tim iskustvima da nas uvuku u svoju priču i dublje utječu na nas. U trenutku kad razvijemo ovu razinu svjesnosti, počinjemo primijećivati da između onoga što se događa i onoga koji promatra to što se događa postoji nevidljivi prostor. Slikovito rečeno, kao da su događaji oko nas oluja unutar koje postoji miran centar koji predstavlja upravo naša svjesnost. Taj oku nevidljivi prostor daje nam mogućnost da izbjegnemo identifikaciju s iskustvima kroz koja prolazimo i da gledamo na njih iz neutralne pozicije.

Svatko ima izbor – „spavati“ ili biti svjestan

Kad čujete ili pročitate negdje da većina ljudi u svom životu „spava“, vrlo je teško povjerovati u takvo nešto. Zašto? Zato što većina percipira budnost i svjesnost kao korištenje svih svojih osjetila i ako to čine tada smatraju da su svjesni. Kad se tome još pribroji svijest emocija i misli, gotovo je nemoguće povjerovati da zapravo većina ljudi spava u svom životu.

Međutim, realnost pokazuje sasvim drugačiju sliku. Ključna činjenica koja to potvrđuje je pitanje – koliko smo prisutni u svojoj svakodnevici? Biti prisutan znači da smo potpuno svjesni u sadašnjem trenutku apsolutno svega te da možemo razlikovati tko smo mi, a što su iluzije koje nam servira um. Većina ne živi na ovakav način. Većini je pozornost tijekom dana doslovno zaljepljena na bavljenje s mislima, događajima iz prošlosti i planovima za budućnost. Kad pozornost bježi u prošlost ili budućnost to je jasan pokazatelj da nismo prisutni. Isto tako, neprisutnost u trenutku dovodi do mehaničkog obavljanja aktivnosti tijekom dana.

Svjesnost unutarnjih stanja (misli, emocija i senzacija) nije dovoljna za nadvladavanje stanja spavača. Takva razina svjesnosti i dalje drži u zoni jake identificiranosti s umom i njegovim načinom funkcioniranja. U prijevodu to znači da svakodnevica prolazi u oluji misli i emocija u kojoj nedostaje promatrač. Takav način življenja je život u snovima uma u kojima smo u potpunosti odvojeni od sebe.

Pomak u svjesnosti

Kad ovladamo s dubljom razinom svjesnosti i napravimo takav zaokret u svojoj svijesti, tada mentalna i emocionalna oluja prestaje. Kad se dogodi takav zaokret, tada počinjemo uviđati besmislenost misli i emocija koje su okupirale našu svakodnevicu. Vježba, vježba i samo vježba može dovesti do funkcioniranja kroz ovo stanje. Ovladavanje ovim stanjem nije nešto što se događa samo rijetkima.

Kad ovladamo ovim stanjem, tada uviđamo da smo slobodni od raznih formi koje smo prisvojili tijekom života i s kojima smo se identificirali. U trenutku kad počnemo uviđati pauzu između mentalnih procesa koje proživljavamo, kad počnemo uviđati procijep između sebe i mentalnih procesa (kao i svega ostalog što možemo iskusiti u budnom stanju), tada počinjemo dubinski shvaćati da postoji nešto puno veće i jače u nama od onoga kako smo naučili funkcionirati i što nas vodi u životu.

Iako su ovakvi trenuci vrlo rijetki u životu većine ljudi, ipak oni su svakome dostupni ukoliko se na njih obrati pozornost. Što smo svjesniji takvih trenutaka, to manje, literarno rečeno, spavamo. U spoznavanju činjenice da smo svjesnost bez misli i formi, više ne slijedimo svoje misli te spoznajemo da dok smo identificirani s umom ne možemo doći u zonu koja se nalazi iza realnosti uma. Dovoljno razvijen promatrač daje nam uvid da smo u potpunosti neovisni od priča uma te da se upravo u toj zoni neovisnosti događa život i spoznavanje prave prirode nas samih i života.