Centriranost u glavi - virus današnje civilizacije

Dok smo centrirani u glavi, podložni smo raznim programima i poljima koji se nalaze u virtualnoj, nevidljivoj realnosti oko nas te koji uvelike oblikuju našu percepciju, karakter i cjelokupan život. Živite li u glavi?

Društvo u kojem danas živimo primarno je usmjereno na intelekt. Osnovni mehanizam funkcioniranja velikog broja ljudi bazira se na analiziranju, racionaliziranju i mentalnom rješavanju životnih izazova i situacija. To je osnovni pokazatelj da je svjesnost većine ljudi zaglavljena u glavi, točnije da je većina ljudi centrirana u glavi. To nije samo puka činjenica, već posljedica načina života kojemu smo svi izloženi.

Dosezanje potpunog mira i zadovoljstva je dubinska težnja svakog čovjeka. Iako ovo nastojanje zvuči vrlo primamljivo, osnovno je pitanje koliko se uistinu želimo mijenjati da bi to i ostvarili? Vrlo bitan korak ka tome je spustiti svijest iz glave u tijelo.

Zašto je svijest zarobljena u glavi?

Korištenje intelekta samo po sebi nije sporno, jer u svijetu u kojem živimo intelekt nam je itekako potreban za kretanje kroz realnost u kojoj živimo. Osnovni problem leži u prekomjerenom oslanjanju na intelekt i dominantnom funkcioniranju kroz njega.

Centriranost svijesti u glavi postala je virus današnje civilizacije. Dok smo centrirani u glavi, podložni smo raznim programima i poljima koji se nalaze u virtualnoj, nevidljivoj realnosti oko nas te koji uvelike oblikuju našu percepciju, karakter i cjelokupan život.

Naš karakter, percepcija i apsolutno sve što nam se u životu događa nisu rođenjem predisponirane kategorije. Način na koji ćemo unutar tih kategorija funkcionirati ovisi o tome kako je strukturiran naš um, koliko imamo energije te imamo li energetski tijek. Ono što otežava optimalno funkcioniranje našeg uma i energetskog sustava je usmjerenost na glavu tj. intelekt.

Kad se rodimo, naša svijest nije centrirana u glavi. Međutim, nakon rođenja događa se proces koji potiče zarobljavanje naše svijesti u gornjim dijelovima tijela. Svako dijete ima energetski tijek i balans. To se najbolje kod djece može vidjeti na najjednostavnijem primjeru - ona jedan trenutak plaču, a drugi se već smiju. Život jednostavno teče kroz njih. Energetski tijek nije ništa drugo nego puštanje životu da teče, kako u nama tako i oko nas, a kao djeca smo svi iskušavali to stanje.

To stanje vrlo brzo gubimo zbog izloženosti raznim nepoželjnim životnim impulsima zbog čega u svom energetskom sustavu i umu skladištimo brojne kontrakcije. Kontrakcije nisu ništa drugo nego li nepropušteni nepoželjni životni impulsi koji su rezultat situacija i iskustava kojima smo bili izloženi kao dijete.

Kontrakcije usmjeravaju svijest u glavu

Dok smo bili djeca, naše tijelo i živčani sustav nisu imali kapacitet propustiti te impulse. Kao posljedica toga naši mišići i energetski sustav su se kontrahirali te smo s vremenom polako izašli iz stanja energetskog tijeka. Što više kontrakcija imamo u tijelu, kako odrastamo postalo nam je sve neugodnije držati svijest u tijelu. Zbog toga smo usmjerili svijest u gornji dio tijela, što uključuje glavu, ramena i prsa. To vrlo lako možete prepoznati ako promotrite držanje tijela većine ljudi te rigidnost i krutost prisutnu u fizičkom tijelu.

Usmjeravajući svijest u glavu blokirali smo tijek energije u ostatku tijela, a tijek energije u gornjim dijelovima tijela, pogotovo u glavi, se usporio što dovodi do otežavanja procesuiranja novih životnih impulsa – situacija, događaja i okolnosti te svega što oni nose - koji dolaze izvana i kojima smo izloženi u odrasloj dobi. To je osnovni razlog iznimno jakog stresa i problema kojima je većina ljudi izložena.

Svijest u glavi – baza razvoja ega

Upravo zadržavanje energije i svijesti u glavi, zbog prevelike kontrahiranosti tijela, je temelj razvoja našeg ega. Svakodnevno smo odmalena izloženi brojnim informacijama i impulsima koji odvlače i lijepe našu pozornost za vanjski svijet. Što smo više centrirani u glavi, identificiranje s vanjskim svijetom će biti veće i jače. To identificiranje uklanja razliku između nas i onoga što se oko nas događa stvarajući nesvjesno uvjerenje “ja sam to”. Primjerice, “ ja sam svoj posao”, “ja sam xy odnos” ili “ja sam …” ispunite prazan prostor s čime god želite.

Osnovni problem kod toga je taj što identificiranje s vanjskim svijetom stvara iluziju da ništa ne možemo promijeniti unutar sebe, već da jedino možemo baratati s onim što se događa oko nas. Također, stvaramo i vrlo jaku iluziju da će nam vanjske stvari donijeti mir, stabilnost i ispunjenje, a zaboravljamo na važnost balansa između unutarnjeg i vanjskog svijeta.

Budući da svatko u životu doživljava brojne copy-paste situacije, vrlo često se dogodi to da pokušavajući promijeniti nešto u vanjskom svijetu promjene izostanu. I to nije ništa neobično, jer uzrok nije u onome što se događa izvan nas – naša realnost je samo posljedica našeg stanja uma i energetskog sustava. Ovu činjenicu mnogi znaju, ali osnovno pitanje je - koliko ju prakticiraju?

Meditacija nije dovoljno rješenje

Jedino što svatko od nas može napraviti je resetirati svoj sustav, kako um tako i energetski sustav. Prakticiranje meditacija nije dovoljno za ovakvu promjenu. Iako je meditacija iznimno dobar način relaksacije, mijenjanje uma i energetskog sustava traži puno dublji, konkretniji i ozbiljniji rad.

Naš um i energetski sustav su naš unutarnji svijet kojeg treba upoznati, istražiti i tamo gdje treba korigirati. Taj proces uključuje intenzivan energetski rad, mijenjanje navika, ponašanja i obrazaca funkcioniranja, promjenu percepcije, adekvatno procesuiranje mentalnih i emotivnih sadržaja, itd. Dok ne započnemo taj proces, naš unutarnji svijet funkcionira poput starog zaboravljenog mehanizma kojeg treba s vlastitom sviješću pokrenuti i uskladiti s istinom koja leži u svakome od nas.

Naučite više ovdje!