Odnos prema hrani je odnos prema sebi

Dobra stara izreka „reci mi što jedeš, reći ću ti tko si“ u sebi krije bit našeg odnosa prema hrani. Hrana koju jedemo direktno odražava naše energetsko stanje i stanje svijesti.

U globaliziranom društvu u kojem živimo danas nam je dostupna hrana sa svih strana svijeta. Ali ne samo da nam je dostupna, nego više manje sve namirnice koje smo prije mogli konzumirati isključivo sezonski danas ih imamo na raspolaganju tijekom cijele godine. U prilog dostupnosti hrane ide i radno vrijeme dućana koji su većinom otvoreni skoro cijeli dan i to svaki dan u tjednu. Bez obzira na ovu galantnost u zadovoljavanju jedne od naših bazičnih potreba, postavlja se pitanje što zapravo jedemo i zašto?

Umreženost tijela na određene namirnice

Dobra stara izreka „reci mi što jedeš, reći ću ti tko si“ u sebi krije bit našeg odnosa prema hrani. Hrana koju jedemo direktno odražava naše energetsko stanje i stanje svijesti. Ovdje se ne radi o tome jeste li zagovornici vegetarijanstva, veganstva, sirove hrane ili konzumirate isključivo meso. To je stvar osobnog izbora i iskrenosti prema sebi (koju hranu doista želimo jesti i zašto) u odabiru određenog načina prehrane. Vrlo su bitni dubinski razlozi zbog kojih jedemo ili ne jedemo neku hranu. Isto tako, bitno je da su ti razlozi istiniti, a ne rezultat kompenzacije nečega ili rezultat nekog nesvjesnog obrasca kojeg uljepšavamo sa svojom dobrotom u izboru prehrane ili hranimo s unošenjem toksičnih namirnica u sebe.

U suštini, hrana koju jedemo odražava naše unutarnje stanje. Vrlo često ljudi koji se bave samorazvojem na kvalitetan način te koji su predani u tome, imaju s vremenom velike promjene u svojoj prehrani. Tijelo s vremenom počinje tražiti sve nutritivnije, zdravije i svježije namirnice, a potreba za rafiniranim i toksičnim namirnicama se smanjuje. Razlog toga je vrlo jednostavan. Ako gledamo iz kuta samorazvoja, kvalitetan samorazvoj omogućuje da u sebi osvijestimo niz toksičnih obrazaca i blokada. Njihovo postojanje je osnovni razlog zbog kojeg imamo potrebu unositi određenu vrstu hrane za koju znamo da nije nutritivno bogata, jer s tom hranom zapravo hranimo te obrasce i blokade. Tu vrijedi pravilo „slično privlači slično“. Promjenom tih obrazaca i blokada naš um i tijelo se umrežavaju na drugu frekvenciju te počinju tražiti frekvenciju hrane koja rezonira s novim energetskim otiskom našeg uma i tijela.

Jede mi se nešto slatko

Primjerice, velik broj ljudi kad je pod stresom ili kad su napeti jedu čokoladu ili slatkiše. Ova navika vrlo jasno održava bazu iz koje potječe potreba za slatkim, a to je toksično stanje stresa i napetosti. U trenutku kad je akutno (kad se pojavi neka situacija u svakodnevici koja stvori stres), vrlo transparentno možemo zbrojiti dva i dva te uvidjeti zašto imamo poriv za slatkim. Međutim, što je s ostalim situacijama u kojima tijelo traži slatko bez da smo pod akutnim stresom? Kad nismo pod akutnim stresom, napetost je i dalje prisutna u našem umu i tijelu, jer je tijelo umreženo na nju. Budući da je tijelo umreženo na frekvenciju stresa, ta frekvencija rezonira s potrebom za slatkim i naše tijelo iz tog razloga traži da unesemo tu namirnicu u njega.

Odnos prema sebi

Vrlo često ljudi jedu više nego što im je doista potrebno. Također, neki ljudi imaju instaliran obrazac prejedanja. Unošenje veće količine hrane nego što nam je potrebna i prejedanje su tipičan pokazatelj debalansa. Primjerice, takav pristup hrani može biti odraz nedostatka energije tj. slabog energetskog stanja kojeg se pokušava kompenzirati i nadoknaditi s hranom. U suštini, to je nemoguća misija, jer se energetsko stanje ne obnavlja na takav način.

Ono što jedemo uvelike održava kako se odnosimo prema sebi. Tome u prilog ide kvaliteta namirnica koje jedemo. U današnje vrijeme postojanje brojnih trgovačkih centara stvara u ljudima svojevrsnu prehrambenu lijenost. U prijevodu, velik broj ljudi danas razvija naviku subotnjeg šopinga tijekom kojeg kupuju sve na jednom mjestu, a to su najčešće trgovački centri. Hrana, pogotovo ona svježa, u trgovačkim centrima je često niže kvalitete od one koju možemo pronaći u boljim voćarnama, na tržnicama ili u specijaliziranim dućanima za zdravu prehranu. Budući da se u ljudima razvija navika subotnjeg šopinga u većim trgovačkim centrima, ujedno to stvara i lijenost da se potrude oko namirnica koje kupuju i koje će unijeti u sebe. A o tome bi ipak bilo poželjno razmisliti.

Način prehrane ima energetski uzrok

Vrlo je bitno ne forsirati se da izbacimo naviku o nekoj vrsti hrane iz svog života. Ovisnost o nekoj vrsti hrane je proporcionalna nekoj energetskoj blokadi ili nekom obrascu kroz kojeg funkcioniramo te zbog kojeg tijelo treba neku vrstu hrane. Bit u nadvladavanju neke prehrambene navike je u nadvladavanju dubinskog uzroka zbog kojeg neku namirnicu žarko želimo konzumirati. U protivnom, ako ne nadvladamo podsvjesni, energetski uzrok zbog kojeg imamo potrebu za nekim namirnicama, a usprkos tome ih izbacimo iz prehrane, velika je vjerojatnost da ćemo stvoriti novu naviku koja će hraniti taj uzrok. Primjerice, ovisnost o slatkom možemo zamijeniti s ovisnošću o čipsu,kruhu, fast food-u, itd. Na takv način nismo ništa riješili, već se vrtimo u krug.

Naučite više ovdje!