Prema definiciji strast je vrlo jak osjećaj prema nekome ili nečemu. Razlikuje se od afekta po tome što ne nastupa kao trenutno stanje, nego predstavlja trajno usmjerenje čitavog čovjekovog bića. Na spomen riječi strast, prva asocijacija kod većine ljudi je seks. Međutim, strast je puno više od seksa. Ona je pokretačka sila koja svemu daje život, oplemenjuje svaki životni trenutak te nas uvodi u dubinsko iskušavanje svakodnevice. Možemo imati strast prema raznim stvarima, ali onaj najdublja i iskonska je strast prema životu.

Živjeti bez strasti

Život u kojem nedostaje strasti je poput dugotrajnih tmurnih, hladnih i kišnih dana kojima se ne nazire kraj. Ovakav način života najčešće obilježava monotonija, nemogućnost uživanja u malim životnim trenucima i njegovim ljepotama, nepercipiranje mogućnosti koje svaki dan pruža te raznolikosti iskustava koja su nam dostupna. U životu bez strasti postoji jedna jedina realnost i to je ona koju trenutno živimo, ona koja je rutinizirana, ista i nepromjenjiva. Kad živimo bez strasti, gotovo je nemoguće uživati u životu i njegovim čarima, a takav način života otupljuje sva osjetila i nas kao bića.

Dobra glazba, predivni prizori prirode, ples, nesputano igranje s kućnim ljubimcem samo su neki od primjera koji su prepuni životne strasti. Ako možemo doista čuti i uživati u dobroj glazbi, ako se možemo doista diviti ljepotama prirode te dopustiti si da nas ta ljepota dotakne, ako se možemo pustiti u dan kao u ples te prolaziti kroz njega vođeni tom unutarnjom iskrom, strast unutar nas je živa i ta energija rasplamsava svaki trenutak i čini ga prekrasnim i spontanim. Oni koji znaju gledati prepoznaju taj žar jednim pogledom u nečije oči.

Za strast treba imati prostora

Niti jedan čovjek ne želi živjeti otupljeno i bez žara. Niti jedan čovjek nije imun na to ako u njegovom životu ne postoji žar. Imati strast prema životu je stanje svijesti, točnije stanje svijesti koje je bogato ugodom. Naš živčani i energetski sustav te podsvijest umreženi su na primanje točno određene razine ugode i neugode. U većini slučajeva, oni su umreženi na više neugode nego ugode. Ako našim živčanim i energetskim sustavom kola uglavnom neugoda, mi doslovno nemamo prostora za ugodu. Prepoznajemo samo jednu vrstu energije, a ta energija nema veze sa žarom kojem težimo. Većina ljudi nema fizički kapacitet biti sretna, ne može propustiti tu energiju, već su podešeni na, da tako kažem, provođenje kontraktivnih emocija, tj. neugode.

Prisjetite se sebe kad ste bili dijete. Kao djeca prepuni smo strasti. Svaki trenutak je nešto novo, nikada nije isti, zove na istraživanje, uranjanje i upoznavanje. U toj fazi života otvoreni smo prema njemu i živimo stvarno, onako kako bi bilo dobro da živimo i ostatak života. Pa što se dogodi da skrenemo s tih životnih tračnica? Zašto nam živčani i energetski sustav postaju podešeni na neugodu?

Odmalena naš živčani i energetski sustav se razvija. Razvoj živčanog sustava ovisi o okružju. Kako rastemo, postupno se razvija živčani i energetski sustav, ali pod utjecajem okoline. Prva i najbitnija stvar je ta što okruženje u kojem odrastamo je, najčešće, i samo podešeno na neugodu. Ako su ljudi koji nas okružuju kontraktivni i nemaju razvijen živčani i energetski sustav i mi ćemo postati takvi. Kad kontrahiramo mišiće i tetive, da ne bi iskusili bol koja se događa u iskustvima kroz koja prolazimo ili kroz samo bivanje u okruženju u kojem odrastamo,  to stišće naš živčani sustav i onemogućuje mu propusnost. On može sve manje provoditi misli i emocije i podešava se na kontraktivnu energiju, tj. na neugodu. Već do prije puberteta smo podešeni da možemo iskušavati isključivo neugodu.

Da bi razvili živčani i energetski sustav, moramo otpustiti kontrakcije. Pozitivno razmišljanje i razmišljanje „biti će bolje jednog dana“ ne idu ruku pod ruku s kontrakcijama. Većina ljudi posustane u suočavanju s vlastitom neugodom i kontrakcijama. Nikome to nije ugodno iskustvo, ali je jedino koje dovodi do stvarnih promjena i povezuje nas sa stvarnošću, upravo onakvom kakva ona jest, bez ikakvih filtera.

Osobnost formirana na neugodi

Način na koji funkcionira naše okružje formira i način na koji će funkcionirati naša osobnost, naš ego. Odmalena naš ego adaptiran je na neugodu koja se manifestira u našoj podsvijesti kroz niz programa, koji nam daju osjećaj da postojimo i da smo živi. Upravo zbog toga, podsvjesno većina se ne želi mijenjati jer se zadire u njihov osjećaj postojanja. Svjesno će oni reći „da, želim promjenu“, ali podsvjesno će braniti stare obrasce koji im daju osjećaj da su živi. Međutim, postoji jedan paradoks, a to je da podsvijest ne zna da kad otpustimo program koji nas drži u zoni neugode, da iza tog programa postoji druga realnost, koja je ljepša, jednostavnija i opuštenija od one u kojoj smo sada i u kojoj bi nam osjećaj postojanja bila zona ugode te u kojoj bi se, korak po korak, počela buditi strast prema životu.

Svi mi želimo živjeti predivan život i to je u potpunosti prirodna potreba. Ali jednu stvar svatko od nas treba istinski razumjeti, a to je da ako želimo više ugode u životu i više strasti, jedini put do toga je stvoriti prostor u svom umu za to i suočiti se sa svim onim što nam onemogućuje da se životna strast unutar nas rasplamsa. Drugačije ne ide. Instant formule ne postoje.

Okretanje leđa neugodi

Suočiti se s neugodom koju nosimo u sebi nikome nije lako. Godinama promatram ljude s kojima radim kako u svojem ritmu i dinamici korak po korak otpuštaju neugodu iz svog tijela i uma. Ima tu i uspona i padova, ali promjene su vidljive, konkretne i opipljive. Najgora stvar koju si svatko od nas može napraviti je okrenuti leđa neugodi, okrenuti leđa neugodnim emocijama koje kolaju našim umom i tijelom. Ono što je bitno razumjeti je  da upravo to od čega mnogi žele pobjeći predstavlja rješenje i izlaz iz života koji ponekad izgleda kao začarani krug. Na neki način i je začarani krug, zato što neugodne emocije imaju tendenciju integriranja, a ako im okrećemo leđa, one ponovno izranjaju na površinu – jer se žele integrirati. Ako nemamo adekvatnog znanja, zanemarujemo ovu činjenicu i živimo na neprirodan način u potpunosti odcjepljeni od sebe. A takav način života je svima, blago rečeno, nimalo lak.

Autentičan život je strastven život

Zona koju instalirana osobnost i podsvjesni programi ne poznaju je zona u kojoj nam doista može biti dobro u životu, doista se možemo dobro osjećati i da, doista možemo iskušavati strast prema životu.  Stvaran život je strastven život. Ako želite živjeti stvaran život, živite sa strašću. Nađite način kako da probudite tu iskru u sebi, ali na ispravan, konkretan, zdravorazumski i dugotrajan način. Život bez strasti je mrtav život, a kad se pokrene strast prema životu u vama je probuđena dimenzija vašeg uma koja funkcionira izvan svih parametara na koje ste do sada naviknuli. Kad vi postanete doista vi, bez svega onoga što vam je nametnuto i instalirano, kad osjetite i iskusite da možete birati način na koji ćete živjeti, kako ćete se osjećati, koja iskustva ćete u životu imati te kad doista osjetite da je vaš život doista vaš tu počinje čarolija – životna strast.

Pokrenite strast u sebi. Saznajte više ovdje!