Život se sastoji od nebrojeno puno iskustava. Kroz neka iskustva prolazimo cijeli život, dok su neka prolazna i kratkog vijeka. Svako od tih iskustava utječe na nas i naš život. Neka iskustva imaju puno dublji utjecaj nego što to možemo zamisliti. Budući da je utjecaj iskustava na nas i naš život iznimno jak, od velike je važnosti znati kako integrirati iskustva kroz koja prolazimo – otpustiti ono što nas je zaboljelo, naučiti iz onoga što smo prošli i nastaviti dalje sa životom.

Što znači integrirati iskustvo?

Integrirati znači oblikovati u cjelinu, vratiti, prihvatiti i uključiti ono što je prije toga bilo odvojeno. Integracija je proces vraćanja energije, prihvaćanja situacije onakve kakva je te procesuiranja emocija povezanih s tim iskustvom. Integracija je proces koji traži vrijeme, posvećenost i potpunu iskrenost prema sebi. Većina ljudi izbjegava fazu integracije najčešće zbog ogromne boli koja leži u pozadini iskustva kroz koje su prošli i od koje nastoje pobjeći. Time si čine ogromnu medvjeđu uslugu.

Većina iskustava ima svoj, da tako kažem, vijek trajanja. Mnoga iskustva kad završe stvaraju u nama neugodne emocije. Primjerice, gubitak voljene osobe (smrt ili prekid odnosa), bolest, poslovni neuspjeh, traumatična iskustva, itd. Proces integracije  se odnosi na prihvaćanje i ostajanje u iskustvu koje se događa u nama, sukladno iskustvu kroz koje smo prošli, dopuštajući mu da se razvije samo od sebe ovdje i sada te pritom prestajanje pružanja otpora nekim dijelovima nas samih ili našim iskustvima. Ako se prepustimo procesu integracije, na takav način vraćamo svoju energiju. Svako iskustvo kroz koje smo u životu prošli tražilo je od nas ulaganje određene količine energije, i mentalne i emotivne.  Mentalna i emotivna energija koju smo uložili nije nužno samo ona s konstruktivnim predznakom, već i konflikti, neugodne emocije kroz koje smo prolazili kroz to iskustvo, razočaranja, povrede, zajednički snovi, interesi, navike. Otpuštajući neko iskustvo ponekad doslovno mijenjamo cjelokupnu našu svakodnevicu.

S kvalitetnom integracijom iskustva, svu energiju koju smo uložili u to iskustvo mi vraćamo natrag sebi. U protivnom, ona ostaje u tom iskustvu, a mi ostajemo bez pokretačke snage za daljnja iskustva kojima ćemo u životu biti izloženi. Ali ne samo da ostajemo bez pokretačke snage, nego ulazimo i u energetski deficit koji će se odraziti na naše raspoloženje, motiviranost i volju.

Isto tako, ako je iskustvo kroz koje smo prošli, a nismo ga integrirali, bilo previše bolno, postoji velika mogućnost da ćemo se u potpunosti zatvoriti prema tom životnom segmentu. Primjerice, kad ljudi dožive poslovni neuspjeh, vrlo često se događa da se zbog neadekvatnog prolaženja kroz to iskustvo u potpunosti zatvore za buduće poslovne inicijative te ulaze u stanje inercije. Ključ integracije iskustva je u tome da direktno proživimo apsolutno sve što se u nama događa po pitanju tog iskustva, bez obzira koliko neugodno to bilo. To je jedini put.

Neintegrirana iskustva oblikuju nas i naš život

Integriranje iskustava je iznimno važno iz još jednog razloga. Kad neko iskustvo ne integriramo, ostajemo zaglavljeni u prošlosti, u nekom događaju ili razdoblju života, što oblikuje našu osobnost, naš karakter, naše emocije, mogućnosti i sposobnosti. Sjetite se samo koliko je bilo takvih iskustava od trenutka vašeg rođenja, koje ste stavili sa strane i pustili vremenu da na njih zaboravite. Upravo ta iskustva stvorila su od nas osobu koja smo danas. Ako smo ih integrirali i od njih nešto naučili, ona su nas razmekšala, a ako ne, ona su nas skamenila poput stijene.

Opiranje integraciji

Proces integracije iskustava je mnogima nepoznat, jer nemaju znanje kako kroz taj proces proći. Od velike je važnosti znati kako kvalitetno procesuirati emocije koje se događaju u procesu integracije. Kvalitetno procesuiranje emocija zahtijeva adekvatnu poziciju iz koje taj proces radimo, iznimnu svjesnost tijela te otpuštanje bilo kakve kontrole. Međutim, čak i kad neki imaju sva ova znanja, u manjoj ili većoj mjeri, puno veći razlog nemogućnosti integriranja je taj što kroz proces integracije moramo otpustiti dio sebe za koji smo jako vezani, neki naš obrazac ili identitet. Kad prolazimo kroz proces integracije, ne otpuštamo samo događaj ili iskustvo i sve što se unutar njih događalo. Prava integracija se događa kad možemo osvijestiti i ući dublje u svoju nutrinu i transformirati dijelove naše podsvijesti koji nas uvode u iskustva koja ne želimo da budu dio naše svakodnevice.

Vidjeti realnost onakvu kakva jest

Dobrobiti uvođenja integracije u život su puno opsežnije od do sad navedenog. Kad nam integriranje iskustava postane stil života, ona razvija određene sposobnosti i stanja uma koja prije nismo percipirali. Svako adekvatno integrirano iskustvo uvećava našu razinu energetske protočnosti, čini nas senzibilnijima, otvorenijima prema sebi i životu, mekšima i mirnijima.

S vremenom, ako nam je proces integracije stil života, u nama se otvara nova pozicija iz koje vidimo sebe i život iz potpuno druge pozicije. Počinjemo vidjeti svijet bez filtera, vidimo realnost onakvu kakva ona doista jest. Tada polako, korak po korak, počinjemo komunicirati s realnosti, koja nije niti dobra niti loša – ona je jednostavno takva kakva je. Pogledajmo to iz ovog kuta. Jedna doživljena i neintegrirana trauma mijenja cjelokupnu našu realnost. Stvara nam niz okidača u svakodnevici koji nas vraćaju u trenutak kad se trauma dogodila te tada proživljavamo emocije, mentalne procese i tjelesne senzacije koje smo proživljavali i tada. Najčešće ljudi nisu niti svjesni ovoga, iako se taj proces događa unutar njih. Vidimo li mi tada realnost realno? Definitivno, ne! Što onda čini u našem umu niz neintegriranih iskustava? Što mi percipiramo i kako zapravo vidimo realnost? Jedno je sigurno – što smo manje iskustava koja su utjecala na nas i naš život integrirali, naša percepcija realnosti je znatno iskrivljena.

Proces integracije produbljuje svijest o praznini

Svako adekvatno integrirano iskustvo uvodi nas u prazninu. Što više prolazimo kroz taj proces, iskustvo praznine i bivanje u njoj postaje sve dublje, stabilnije i postojanije. Praznina je stanje u kojem postoji sve i ne postoji ništa. To je stanje iz kojeg sve nastaje i u kojem se sve transformira, stanje potpune neutralnosti i u kojem nema polariteta. U praznini iskušavamo potpuni mir, stabilnost i osjećamo sebe.

Važnost praznine je ogromna. Kad nam se život mijenja, a uvijek se mijenja kad integriramo iskustva koja su iza nas, nalazimo se u fazi tranzicije. Ako nemamo razvijenu svijest praznine, tada će se naš um uhvatiti za poznate postavke kako se istinska promjena ne bi dogodila. Uhvatiti će se za staru priču, obrazac ili identitet koji nam je poznat. Međutim, ako imamo razvijeno stanje svijesti praznine, događa se nešto sasvim drugo. Naša svijest se razvija, naš kontakt sa sobom postaje dublji, a naša realnost poprima nove okvire i sadržaje. Takva promjena nije površna, već korjenita, duboka i transformativna. Činjenica je da je u životu sve prolazno. To je zakonitost svijeta u kojem živimo. Jedina konstanta je praznina. Ako želimo istinsku promjenu, to je put kojim bi bilo dobro ići.

Sve počinje prvim korakom. Započnite proces integracije, saznajte više!