Na spomen riječi „iscjeljenje“, mnogi odmah pomisle na iscjelitelje koji se bave raznim praksama uravnoteženja ljudskog energetskog sustava. Ovaj tekst posvećen je drugačijem obliku iscjeljenja. Posvećen je iscjeljenju koje je dostupno svakom pojedincu i koje je stvar unutarnjeg opredjeljenja i namjere. Svaki čovjek prirodno teži iscjeljenju i ta težnja se očituje kroz dubinsku težnju za mirom, ravnotežom, zadovoljstvom i stabilnosti. Pitanje je samo koliko netko zna kako se iscijeliti i što uistinu znači samoiscjeljivanje.

Definicija isjeljenja

Iscjeljenje tj. iscijeliti se u svojoj suštini znači spoznati istinu. Ta istina je uvijek povezana s tim kako naš unutarnji svijet funkcionira. Spoznaja istine može biti usmjerena na spoznaju uzroka koji je stvorio neki problem u našoj svakodnevici, neku neugodnu situaciju, zakomplicirao neki odnos, uveo nas u nepoželjne interakcije s drugim ljudima i životnim okolnostima, itd. Da bi se proces iscjeljenja pokrenuo i da bi se spoznaja istine dogodila, prvi i najbitniji korak je usmjeriti pozornost prema unutra, prema sebi. Drugim riječima, iscjeljenje započinje kad usmjerimo pozornost prema izvoru onoga što nam se događa, a to smo mi sami.

Naš podsvjesni um i tijelo su neiscrpni izvori informacija putem kojih možemo uravnotežiti svoje misli, emocije i cjelokupnu svakodnevicu. Iscjeljenje počinje i događa se u njima, iako smo naučeni da ćemo se „iscijeliti“ tako da usmjerimo fokus prema segmentima života koji su nam prisutni u svakodnevici te da ih posložimo kako nam odgovara. Iako je ovo totalno iluzorno, još iluzornije je što niti ne možemo posložiti svoju svakodnevicu ako to što želimo ne podržava naša podsvijest. Primjerice, ako želite ostvariti tijek u poslu, a u podsvijesti imate obrazac konstantne borbe koji ste modelirali od svojih roditelja i njihovog funkcioniranja u poslovnom segmentu, čak i da ostvarite obujam posla koji želite vi ćete osjećati napor, nervozu i borbu u trenucima dok razmišaljate i bavite se s poslom – jer je to jedino poznato vašoj podsvijesti bez obzira na vaše svjesne želje. Zbog ovakvih i sličnih scenarija događa se opiranje istini, a upravo ta istina dovodi do iscjeljenja.

Otpor prema patnji

Ono što otežava proces iscjeljenja je opiranje boli, opiranje onome što nam stvara nelagodu te okretanje leđa onome što osjećamo. Svjesno i nesvjesno većina ljudi nastoji na razne načine pobjeći od boli. Taj bijeg može biti toliko snažan da ljudi doslovno prestanu osjećati. Jednostavno u situacijama u kojima je prirodno da se osjeti tuga, sram, ljutnja ili bilo koji oblik nelagode, ne osjećaju ništa ili vrlo malo te se vrlo brzo stabiliziraju na ovaj ili onaj način s pričom „život ide dalje“.

Zbog nedostatka znanja i adekvatnog usmjerenja mislimo kako je moguće jednostavno zatvoriti vrata patnji i tako zadržati svoj mir. Silom pokušavamo isključiti patnju iz vlastite svijesti, bilo kojim od brojnih izgovora. Ali ono što time u stvari radimo, to je da odbacujemo sebe, jer patnja i jeste jedan dio nas samih. Odbacujući patnju odbacujemo dijelove sebe koji traže našu pozornost, nježnost i prihvaćanje.

Odvojenost od sebe

Najveća bol koju svaki čovjek iskušava je bol zbog odvojenosti od esencijalnog dijela sebe. Tu odvojenost mnogi percipiraju kao nešto mistično te se s time odmiču od jednostavnih životnih zakonitosti funkcioniranja podsvijesti i životne energije. Ako nekoga život nije mazio, a realno gledano rijetko koga i je, i ta osoba se pita „gdje je taj mir i zadovoljstvo, gdje sam i tko sam ja“, to je jednako tome kao da hoda s povezom preko očiju cijeli život i ne može zbog poveza vidjeti svoj odraz u ogledalu niti nikoga i ništa oko sebe umjesto da skine povez i shvati da je tu. Povez uzmite kao metaforu za podsvjesne filtere i blokade koji iskrivljavaju percepciju sebe i realnosti, a koji su nastali uslijed raznih manjih ili većih trauma tijekom života.

Svako neintegrirano iskustvo je trauma. Sve što smo u životu proživjeli, a nismo na kvalitetan i adekvatan način procesuirali, to ostavlja trag u nama i jača naš osobni povez. Kao što Peter Levine kaže: “Trauma je vjerojatno najviše izbjegavan, ignoriran, umanjen, neprihvaćen, neshvaćen i neiscjeljen razlog ljudske patnje.” I čovjek je u potpunosti u pravu.

Iscjeljenje je proces koji se odvija kroz upoznavanje sebe, dijelova sebe koji su u boli i razumijevanja zašto je to tako.  Svaki dio sebe koji upoznamo, razumijemo i iscijelimo razblažiti će i umanjiti jačinu energetskog poveza zbog kojeg ne osjećamo sebe i život oko sebe. Kao i bilo koji drugi proces, tako i za iscjeljenje treba vrijeme.

Paradoksalno je kako smo naučeni tražiti istinski dio sebe. Ovdje nije upitna težnja ka funkcioniranju i bivanju u poziciji istinskog dijela sebe, već u traženju. Problem je u onom dijelu nas samih koji traži. Sebe kojeg tražimo nikada nećemo pronaći, jer je taj dio cijelo vrijeme tu, samo naša pozornost nije u potpunosti na esencijalnom dijelu nas. Taj dio nas osjeća život. S tim dijelom sebe komuniciramo u najjednostavnijim životnim trenucima - kad nas dotakne kad vidimo kako pada lišće s drveća dok šećemo gradom tijekom jesenskog, sunčanog dana, kad nam draga osoba kaže neku lijepu vijest koja će promijeniti njegov ili njezin život, kad se razveselimo slobodnom danu ili znaku pažnje kojeg smo dobili od nekoga, kad imamo razumijevanja prema sebi i drugima, kad možemo dijeliti, itd. Pitanje je samo koliko smo s tim dijelom u kontaktu i koliko se često on manifestira u našoj svakodnevici, a to opet ovisi o tome koliko se bavimo sa sobom, koliko poznajemo i upoznajemo sebe te koliko smo opredjeljeni da sami sebe iscijelimo.

Život je najbolji terapeut

Vrlo često u životu osjećamo bol zbog onoga što nam se događa u svakodnevici. Kad bi imali dovoljno visoku razinu svijesti i dovoljno energije, tada bi uvidjeli da se u svakoj situaciji u kojoj se ne osjećamo dobro osjećamo tako zato što nas na tom sloju nema, nedostajemo sami sebi. Na prvi pogled se čini da smo tužni zato što vanjske okolnosti nisu onakve kakve bismo možda željeli da jesu, ali dubinski razlog našeg emotivnog stanja je negdje sasvim drugdje. On se nalazi duboko u našoj podsvijesti. Ovo je puno lakše reći nego sprovesti u praksi. Ovakav način funkcioniranja traži uvježbanost u prepoznavanju igri podsvijesti, poznavanje vlastite podsvijesti te razvijenu sposobnost usmjeravanja i procesiranja energija koje izlaze na površinu. Kao i u svemu, tako je i ovdje sve stvar treninga. Možda vam se ovo što čitate čini čudno, jer nikada niste promišljali niti doživljavali stvari na ovakav način. Ali ako se odlučite krenuti na put samoiscjeljenja, početi ćete sebe i život doživljavati upravo tako.

Bol koju osjećamo u životnim situacijama, okolnostima i iskustvima ima samo jedan cilj – iscijeliti nas. Sve u životu vodi do iscjeljenja i omogućuje nam iscjeljenje. Kako život protječe, nailazimo na različite susrete u kojima se naše podsvjesne energije bude i pretvaraju u svijest o njihovu postojanju. Život tu ima iznimnu terapeutsku ulogu. Ove energije izbijaju na površinu kad nastupe okolnosti podobne za njihovo oslobađanje. Svaka situacija, okolnost i iskustvo u životu koliko god na prvi pogled bili bolni i neugodni, tu su za nas i naše iscjeljenje. Pitanje je samo hoćemo li iskoristiti priliku koju nam život pruža ili ćemo ju odgoditi za neko drugo vrijeme i mjesto. Uspijemo li integrirati te energije čim se pojave, susresti ćemo se sa životom na stvaralački način i zakoračiti na put dubinskog iscjeljenja u kojem ćemo se korak po korak susresti s istinskim dijelom sebe, kojeg tražimo izvana ili kroz mistične kategorije, koje je cijelo vrijeme tu.

Odlučiti se iscijeliti je put

Iscjeljenje je stvar izbora. Svatko od nas ima sve što nam je potrebno da započnemo taj put ili zaronimo još dublje u njega. Životne okolnosti koje nam ne idu u prilog, ono što osjećamo u vezi tih okolnosti, što želimo od života, ali toga trenutno nema, ako se ne osjećamo dobro – sve to ukazuje da je iscjeljenje neophodno. Život nam sam pokazuje da nešto nije u redu, da ne postoji ravnoteža i da bi bilo dobro da se pokrenemo i napravimo nešto. Hoćemo li poslušati ono što je neporecivo i upoznati dublje sebe, ta odluka je na svakome od nas. A jednom kad istinski odlučimo, počinje unutarnje putovanje. Dan po dan…

Upoznajte dublje sebe i uzroke svojih životnih okolnosti. Saznajte više!