Životne krize su životne inicijacije

Kad se dogodi životna kriza koja služi kao inicijacija na nekom segmentu, više nećemo imati probleme na tom segmentu ukoliko kvalitetno prođemo kroz taj proces.

U životu se ponekad događaju situacije koje znaju biti poprilično bolne. Nažalost, takve situacije ne možemo nekada izbjeći već jednostavno trebamo kroz njih proći. Neki ljudi čine u takvim situacijama veliku grešku odbacujući takve životne prilike. Najčešći način odbacivanja takvih životnih prilika je okrivljavanje, prebacivanje odgovornosti te potiskivanje i bijeg od onoga što se događa.

Bijeg od boli

Osnovni razlog zašto mnogi bježe od suočavanja s bolnim situacijama je upravo bol koju donosi situacija. Do nesuočavanja s boli dolazi iz razloga što smo previše vezani za tu bol, točnije previše smo vezani za ono što trebamo otpustiti iz života (situaciju, iskustvo, osobu, itd.), a što nam u krajnjoj liniji stvara bol. Većina ljudi funkcionira tako da umjesto da se suoči s tim, traži novu konstrukciju u svojoj svakodnevici na koju će preslikati isti model ponašanja. U prijevodu, pronaći će slične ljude, okolnosti i životna iskustva u kojima će rolati iste životne obrasce.

Bolne situacije u životu nisu zamišljene kao nešto zbog čega ćemo patiti i gubiti. Bol stvaraju naši životni obrasci (programi i polja s kojima smo identificirani)koji nas koče i dovode do nemogućnosti propuštanja životnog impulsa tj. energetskog naboja koji je prouzrokovan situacijom u kojoj smo se našli.

Životna energija traži uzemljenje

Bol (bilo koja emotivna ili fizička reakcija na situaciju) inicirana nekom životnom situacijom je zapravo energija koja želi da joj dopustimo da proteče kroz nas, da se uzemlji. Ponekad u životu da bismo mogli dublje dotaknuti sebe neke stvari jednostavno moramo otpustiti iz života. Ono što bi bilo dobro otpustiti najlakše ćemo prepoznati tako što će nam postojeća životna struktura u nekom životnom segmentu biti uzdrmana, npr. problemi u poslu, otkaz, prekid veze, začetak bolesti ili bilo koja životna situacija koju kategoriziramo kao krizu. Život nas na takve načine inicira tj. daje nam priliku da nadvladamo neke lažne dijelove sebe i razvijemo se.

U životnim krizama čini se kao da gubimo određene stvari iz života ili počinjemo shvaćati da stvari nemaju smisla. Kad se u životu dogodi kriza, početni osjećaj je taj da postojeća životna struktura puca. Prva reakcija na to je bol, ali to nije prava bol. Većina ovdje zbog straha od boli i neizvjesnosti od toga što donosi budućnost radi grešku i cementira pukotine da bi i dalje ostali u toj strukturi. Ljudi su u stanju napraviti sve da bi zacementirali situaciju samo da izbjegnu ono što nosi njezino pucanje.

Vrlo je bitno kad osvijestimo određenu krizu u svom životu da joj se ne opiremo. Jedino na takav način možemo integrirati ono što se događa i razviti se. U ovoj fazi je bitno ne tražiti uzroke i prihvatiti situaciju takvu kakva je. Bijeg je vrlo česta reakcija u kriznim životnim situacijama. Međutim, činjenica je da situacije koje nisu usklađene sa stvarnim dijelom nas ne mogu opstati. Koliko god se trudili zakrpati situaciju, problem će cijelo vrijeme izlaziti na površinu sve dok se s njim ne suočimo tj. dok životnu energiju koja nam stvara nelagodu ne isprocesuiramo i ne otpustimo.

Životni lomovi

Da bismo mogli iskusiti potpunu dobrobit kriznih situacija, vrlo je bitno ući u njih u potpunosti tj. dopustiti si da osjetimo apsolutno sve što su izvukle iz nas. Ako to učinimo, početi će izlaziti jako puno boli koju će trebati prihvatiti i otpustiti. Takve životne promjene inicirane su od dijela nas koji želi živjeti, koji želi iskušavati zadovoljstvo i potpunu ugodnu u svakodnevici, a to je onaj istinski dio nas. Ali da bismo mogli iskušavati potpunu ugodu u životu, iznimno je bitno da se suočimo s boli koju nam kriza izvlači jer upravo bol stoji na putu između nas i ugode.

Iako ove faze mogu biti poprilično kaotične, ako se istinski predano i s potpunim povjerenjem uđemo u bol koja izlazi, s vremenom će se početi događati otpuštanje stare životne strukture i starih vrijednosti te će bol polako splašnjavati. U početku nećemo moći vidjeti što je najbolje za nas, kakva nova struktura izvire iz promjene koja se događa. Razlog tome je vrlo jednostavan. Dok god se promjena događa u nama, na način da osjećamo i prorađujemo bol koja izlazi, ne možemo vidjeti novu strukturu izvan sebe niti će zbog toga biti prostora za nju da se iskonstruira.

U trenutku kad propustimo svu bol koju nam je životna kriza izvukla, tada se počinje događati konsolidacija – prvo u nama, a nakon toga i izvan nas. Vrlo brzo nakon toga počinje se u našem životu stvarati nova životna struktura koja je usklađena s istinskim dijelom nas (ukoliko smo kvalitetno prošli kroz proces krize).

Uvježbanost za propuštanje životne krize

Životne krize su puno više od krize. One su naše stepenice za razvoj. One se događaju postepeno i ne odjednom, na svim segmentima istovremeno. Događaju se u vezi onoga što smo spremni trenutno otpustiti. Onoga trenutka kad se dogodi životna kriza koja služi kao inicijacija na nekom segmentu, više nećemo imati probleme na tom segmentu, nećemo biti vezani za tu strukturu ukoliko kvalitetno prođemo kroz taj proces.

Kad nam se u životu dogodi kriza koja ima ulogu inicijacije njezina svrha je otpuštanje. Ako to ne napravimo, nećemo se moći u životu pomaknuti u životnu poziciju koju želimo zauzeti. Vrlo veliki i najbitniji dio u ovom procesu ima naša uvježbanost promatrača i zadržavanja stanja neutralnosti tijekom cijelog procesa. To nije stvar mentala, već stanja svijesti u kojem trebamo biti da bismo mogli kvalitetno proći kroz krizu i otpustiti sve što trebamo otpustiti. Bez promatrača i neutralnosti, vrlo je upitno koliko doista možemo otpustiti bol koju producira kriza i otpuštamo li ju uopće, bez obzira što se ona možda i pojavljuje na svjesnom nivou (npr. kao tuga, bijes i sl.).

Svaki put kad objeručke prihvatimo krizu na ovakav način, događa se razvoj naše svjesnosti i mi smo korak bliže sebi. A ono što će uslijediti nakon svake krize, što će nam život donijeti nakon nje, to nam apsolutno nitko ne može reći, a vrlo često niti mi sami sebi. No, jedno je sigurno – vrijeme će pokazati...

Kroz životne krize je moguće prolaziti na adekvatan način i to se može naučiti. Saznajte više ovdje!