Bez promatrača živimo kao u hipnozi

Mnogi će za sebe reći “ja sam svjestan/svjesna” ili “imam visoku razinu svjesnosti”. Međutim, imati svijest o nečemu nije isto kao i biti u promatraču u odnosu na ono čega smo svjesni.

Brojna literatura danas govori o poziciji promatrača ili svjedoka. Iako se o tome puno piše, osnovno pitanje je koliki broj ljudi ima razvijenu ovu poziciju? Mnogi će za sebe reći “ja sam svjestan/svjesna” ili “imam visoku razinu svjesnosti”. Međutim, imati svijest o nečemu nije isto kao i biti u promatraču u odnosu na ono čega smo svjesni.

Ljudi se danas doslovno šakom i kapom razbacuju s izjavom „ja sam svjestan/svjesna“. Mi možemo biti svjesni gomile stvari u svom životu i životu općenito, ali to ne znači da smo u promatraču u odnosu na to, da imamo odmak od onoga što se događa u nama ili oko nas. Većina ne razumije da ključ dubinske životne promjene leži upravo u razvijanju pozicije promatrača, koja je puno šira, dublja i jača od samog imanja svjesnosti o nečemu.

Dobrobiti pozicije promatrača

Sposobnost bivanja u promatraču je naša prirođena sposobnost i svaki čovjek ju može aktivirati te razviti do maksimuma ukoliko predano radi na tome. U današnje vrijeme razvijanje promatrača je neophodno, jer upravo ta pozicija donosi predivne kvalitete, a to su kvalitete neutralnosti i distanciranosti od onoga što se zbiva u nama ili oko nas. Neki će vjerojatno na riječ neutralnost ili distanciranost pomisliti „pa, zašto bih bio/bila distancirana od nekih iskustava u svom životu“ ili „nemoguće je biti neutralan u odnosu na ono što mi se zbiva“. Međutim, ono što je bitno razumijeti je pravo značenje tih riječi u kontekstu pozicije promatrača.

Svi smo mi izloženi brojnim situacijama i iskustvima te našim mentalnim i emotivnim reakcijama na njih. Vrlo vjerojatno možete i sami svjedočiti tome da vas neka iskustva u potpunosti obuzmu te da se pogubite u mislima i emocijama koje ona u vama izazivaju. Tek nakon određenog vremenskog odmaka shvatite što se događalo, ali kad se opet pojave takve ili slične situacije, vaša reakcija na njih je gotovo identična.

Bez promatrača smo robotizirani

Takva iskustva crpe ogromnu količinu energije te nas stavljaju u poziciju iz koje ne možemo upravljati sa svojim životom i onime što se u njemu događa. Tu je od ogromne pomoći razvijena pozicija promatrača, koja daje kvalitetu neutralnosti i distanciranosti u svemu što se događa u nama i oko nas. To ne znači da ćemo funkcionirati kao roboti i automatizirano ako razvijemo neutralnost i odmak, već da ćemo moći realno percipirati što se doista događa u nama i oko nas te da ćemo moći razborito odlučiti što učiniti, kako se postaviti te kako isprocesuirati ono što se događa u nama tijekom takvih iskustava.

Robotiziranost i automatiziranost se događa u trenucima kad nemamo aktivnog promatrača, jer nas programi našeg uma usmjeravaju da se ponašamo na točno određene načine te nas drže u zoni destruktivnih raspoloženja i malodušnosti.

Biti neutralan znači imati sposobnost objektivno sagledati sebe i svoj život te život općenito, biti u stanju promatrati sebe i sve oko sebe poput filma, poput kazališne predstave u kojoj mi možemo odlučiti što će se događati ako dovoljno ojačamo poziciju promatrača. To ne znači da nećemo osjećati život i što nam se u njemu događa, već da ćemo s odmakom koji nam neutralnost pruža biti u stanju upravljati s emocijama i situacijama u kojima se nađemo, pa u suštini i s našim umom.

Ovladavanje umom kroz promatrača

Um je temelj naše svakodnevice. Sve počinje, nastaje i projicira se iz uma u naš život. Svaka sekunda našeg života nastaje u umu. Budući da kvaliteta sadržaja kojeg imamo u svom umu ovisi o (ne)kvaliteti života kojeg smo imali, svakome od nas potreban je unutarnji kompas koji će nam omogućiti da raspoznamo što od tih umnih sadržaja podržava ili ne podržava našu ekspanziju.

Ukoliko želimo mijenjati svoj život, iznimno je bitno osvijestiti i aktivirati poziciju promatrača. Ako to ne učinimo, upast ćemo u zamku dualnosti koja vlada svijetom u kojem živimo. To znači da ćemo tijekom života nastojati mijenjati stvari činjenjem promjena isključivo u svojoj svakodnevici. Svu svoju energiju i pozornost usmjeriti ćemo prema realnostima koje imaju pozitivan predznak te ćemo pod svaku cijenu nastojati izbjeći one s negativnim predznakom.

Međutim, snažna težnja prema konstruktivnim realnostima bez dubinske unutarnje promjene može stvoriti ogromnu tenziju i nezadovoljstvo iz više razloga. Prvi je taj što mijenjanjem vanjske realnosti bez mijenjanja unutarnje, vrlo često nećemo moći ostvariti određene ciljeve i htijenja u svom životu što će neminovno povećati iskušavanje realnosti s negativnim predznakom. A drugi razlog je taj što čak i da uspijemo ostvariti materijalno gledano sve što želimo u svom životu, bez mijenjanja načina na koji funkcionira naš um, to najčešće nije garancija unutarnjeg mira, zadovoljstva i percepcije istine.

Život bez promatrača je život u hipnozi

Naš um treba usmjerenje, a to usmjerenje daje naša svijest i promatrač. Bez toga mi postajemo poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tada smo toliko poistovjećeni s onim što se događa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe.

Takav život je život u hipnozi od koje veliki broj ljudi zazire, ali niti ne slute da su i sami većinu vremena hipnotizirani. Živite li i vi kao u hipnozi? Ako vas brojne umne identifikacije, koje se mogu manifestirati kroz nepoželjne situacije, emocije ili mentalne procese koje imate doslovno obuzimaju tako da ne vidite razliku između sebe i onoga što se događa u vama ili oko vas što vam stvara iznimno snažnu nestabilnost, to je vrlo jasan pokazatelj da nemate odmak od toga što se događa, tj. da niste u promatraču. Kad nemamo razvijenu poziciju promatrača u odnosu na ono što nam se u životu događa, tada u životu ne možemo promijeniti apsolutno ništa, zato što nam priče našeg uma ne dopuštaju da vidimo da mi nismo ono što osjećamo u sebi ili oko sebe već da su to samo projekcije naših identifikacija. U tom slučaju ono što jedino možemo napraviti je mijenjati vanjsku realnost, što ne mijenja korijenske uzroke već sanira i polira vanjštinu. Tada je samo pitanje kad će uzroci koji leže u umu ponovno isprojicirati određene nepoželjne životne okolnosti. Imate li vi razvijenog promatrača i u kojoj mjeri?

Uključite promatrača u svoj život

Aktiviranje promatrača je jedna od najjednostavnijih praksi koju možemo uključiti u svoj život te ne zahtijeva odvajanje vremena za bavljenje s njom. Jedino što traži je predanost i kontinuitet dok se promatrač ne aktivira, a nakon toga ga možemo samo produbljavati. Uvježbavanje promatrača je nešto što se vježba „u hodu“, tijekom svakodnevnih aktivnosti, od najmanjih do najvećih.

Osnovno pravilo kod aktivacije promatrača glasi: SVE ŠTO RADITE, RADITE SVJESNO. Svaku radnju tijekom dana, od najmanjih do najvećih, radite s potpunom sviješću. Također, budite svjesni i svojih emocija, misli, ponašanja, senzacija koje osjećate u tijelu te reakcija na određene situacije i ljude. Jednom riječju, budite svjesni apsolutno svega. S vremenom kako budite radili ovu praksu, postati ćete svjesni sve više toga u sebi i oko sebe te ćete razviti jednu sasvim novu percepciju u svom životu, koja će vam otvoriti sasvim novi i drugačiji pogled na život - a tu priča tek počinje...

Naučite više ovdje!